Nastavlja se hajka nakon vikenda Arnold Classic-a u SAD-u. Terminator je prozvao sudce, pro ligu, autore, fanove i bodybuildere da bodybuilding pretvore u sport koji će ljude motivirati za odlazak na treninge...
Možete misliti kako je to kad gazda bodybuildinga digne mikrofon u zrak i obruši se na sam vrh Pro lige komentirajući kako današnje figure ne predstavljaju bit sporta. Posebno je oštar bio obazirući se na divovske trbuhe koji su potpuno suprotni onome što se nekada tražilo od natjecatelja. Spomenuo je kako tijela nisu više V oblik, već oblik boce.
Odmah nakon toga popratio ga je Peter McGough s člankom o Cedricu kojeg je Arnold istaknuo kao onog koji bi danas trebao predstavljati bilderski svijeti. Nekako smo dojma da se u svemu tome izgubio Shawn Rhoden koji je u priči o linijama i proporcijama vjerojatno najveći adut kojeg današnje doba ima.
Napomenuo se i takozvani "trend gluteusa" odnosno bizarna pojava da skupina muškaraca sudi muškarcu u oskudnim gaćicama pridajući najveću pažnju njegovim guzovima, odnosno izrezanosti istih. Svjestan sam kako ovo zvuči, svjestan sam da je banalizirano, ali stavimo li svu objektivnost nakratno postrance - bildere danas zaista previše gledaju tamo gdje se ističe da ne bi trebalo.
Super izrezanost nije se uvijek gledala zguza. Natjecanja su se osvajala s leđne strane zbog leđa, a ne zbog dubokih linija na nečijim pozamašnim gluteusima. Neugodno Vam je ovo čitati? Nije ugodno ni pisati, vjerujem da se s tim u vidu svi možemo složiti da toliku pažnju ne treba usmjeriti tamo gdje sunce ne sija...
Munzer, čovjek čije se ime izgovara sa strahopoštovanjem u vidu izrezanosti i ultimativne forme nije bio suđen po tome kako izgleda odozada. Odnosno njegove separacije ramena, kvadricepsa, leđa i ostalih skupina impresionirale su daleko više od svih zareza koje je mogao nakupiti na zadnjici. Tako bi i trebalo biti, ipak su svojevrsni mišićni simboli bodybuildinga oni zbog kojih ćemo zasukati rukav ili podignuti majicu, ne oni koji nas tjeraju da bokserice pretvaramo u improvizirane tange.
U toj hajci na meti se našao i hardcore natjecatelj, nositelj svoje vrste, Branch Warren. Ružno pače modernih dana nije zaradilo mnogo ljubavi unatoč vanrednoj formi. Warren ima tu sreću da se zna spremiti kako valja, ali i tu nesreću da, što god on napravio, i dalje izgleda kao da ga je temeljito izudarao viličar. "I beat guys I should never beat" - rekao je i on sam jednom prilikom osvrćući se na to što nadjačava genetičare svojim radom.
Eh sad! Gdje podvući crtu pitaju se mnogi? Želimo li novog Arnolda? Tražimo li Haneya? Je li najbolji spoj bio Yates? Da li vrhunac bodybuildinga prepoznajemo u Colemanu? Phil Heath predstavlja najbolje od svega navedenog? Shawn Rhoden za predsjednika? Brancha u Remetinec?
Pitanja je mnogo, a odgovor nije univerzalan. Jasna je samo moderna želja s prizvukom starijih dana. Želja koja vidi bodybuilding kao inspiraciju svima, a ne kao zgražanje mnogih. Burno je u Pro Ligi!
Do Čitanja,
Luka Kuhar
