Košarica Narudžba

A Bonac?

28.08.2018
Luka Kuhar
U profesionalnom bodybuildingu često se kaže da je osvajač Arnold Classica u Columbusu najozbiljniji izazivač na Mr. Olympiji.

 U prvom dijelu 2018. William Bonac potvrdio je vlastitu kvalitetu osvajajući, po mnogima, drugo najprestižnije natjecanje IFBB pro lige. Učinio je to spremno, postavljajući se ispred legende bodybuildinga u liku Dextera Jacksona. Tako nas je u svom najsvjetlijem trenutku karijere podsjetio da nije slučajno u top tri na Olympiji.

 
Istaknuo bih ovdje onu svoju primjedbu još iz prošle godine – Bonacu ništa ne fali na figuri izuzev tih par centimetara visine. Da me nitko ovdje ne bi shvatio: ne, ne govorim da je zato William loš bodybuilder ili da zato nema šanse protiv viših konkurenata. Njegov relativno kratak torzo i zbijena figura ograničavaju mogućnosti za napredak i prepravke.
 
Da je te visine, to jest da je do nje doći, prilično sam siguran da bi se Bonac radosno šepirio sa Sandow trofejem u rukama. Međutim, stvarnost je takva kakva je, čime nećemo reći da William ne može biti u vrhu, ali sam dolazak na tron svakako je otežan.
 
S druge strane, krase ga iznimni mišići. Plastičan look u kojem sve izgleda okruglasto, puno – jednostavno impresivno gledajući omjer raspoloživog prostora za nabacivanje mišića i njihovu količinu. Uvijek imate osjećaj da je Bonac napravio sve što je mogao te da na bini jednostavno puca od spremnosti. Iako je niži od nekih natjecatelja, nitko ga na pozornici ne može učiniti „sitnim“ ili ga deklasirati. Pored Phila Heatha i Big Ramyja nije izgledao kao da se jedva nosi s konkurencijom.
 
 
Dapače, mnogi su ga vidjeli sa srebrom u rukama što bi ga svrstalo iznad monstruoznog Egipćanina. Borba je bila žestoka, gdjekad bi se ukazala poza u kojoj William Bonac izgleda kao da se zapravo bori sa Philom. I tada mu je iza leđa spremno puhao Dexter Jackson koji se i na Arnold Classicu ove godine morao zadovoljiti gledanjem preko Bonacovog ramena.
 
William tu nije došao spletom sretnih okolnosti ili zbog manjka dobrih konkurenata. Čak štoviše – baš je takve morao moći preskočiti da bi došao pod svjetla najsjajnijih reflektora. Toliko je dobrih bodybuildera koji, kada dođe Olympia, zbog razine tog natjecanja često dobiju opis – dobar i/ili sve bolji, mogao bi ući u top deset/osam.
 
Zašto?
 
Jer biti među deset najboljih na Olympiji dodaje jednu težinu sportskom životopisu kakvu bi si svaki bodybuilder poželio. Sve iznad toga, a kamoli prestižni top tri, svrstat će natjecatelja među legende i zasigurno ga zabilježiti kao jednog od predvodnika generacije. Prošlogodišnji plasman nije bio slučajnost; pa tako i ove godine očekujem da William neće pogoditi daleko od sride.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO