Košarica Narudžba

ARNOLD ŽELI PROMJENE

14.03.2015
Luka Kuhar
Na nedavnom Arnold Classicu Schwarzenegger je govorio o stanju u bodybuildingu nekada i sada. Vokalizirao je tako brige mnogih i naglasio - bodybuilding danas ide u krivom smjeru!

Dorian Yates uveo je bodybuilding u dimenziju ekstrema. Tako nekako glasi generalni zaključak svih obožavatelja utega i isklesanih figura. Od tih, devetesetih godina, vodi se rasprava o smjeru u kojem je bodybuilding krenuo. Činilo se nekima da odlazi predaleko od uvažene ideje idealne figure sedamdesetih i ranijih osamdesetih.

Iako sam Yates definitivno postavlja novi standard mase na kojoj se može prezentirati vanredna forma, još uvijek ne možemo ustvrditi da je upravo on preveo bodybuilding na "tamnu stranu". Ono što možemo reći je da su nakon njega bodybuilderi tu granicu shvatili vrlo opisno i odlučili je pomaknuti do neslućenih visina. Tako se pojavio "The Big Nasty" - osmerostruki bodybuilding kralj - Ronnie Coleman koji će pojmu Mass Monster dati jedno novo značenje. Da njegovo doba mora nositi neki pogrdni naziv, bilo bi to vrijeme velikih trbuha. Jednog od takvih imao je i on sam.

Kada je Ronnie bio Mr.O. svi su pokušali pobjediti njega na terenu kojeg je sam napravio. Bodybuilderi su polako zapuštali načela simetrije i estetskog sklada te su nastavili gurati granicu moguće mišićne mase sa što vidljivijim detaljima. Duel Colemana i Cutlera mogli smo tako pogledati svake godine u još krupnijem, opasnijem izdanju. Jayevu figuru nazvali su frižiderastom, a Ronnijev trbuh izazivao je zgražanje fanova koji su sada zazivali zlatne dane prošlosti.

Čini se da je bodybuilding postajao sportom koji pomiće granice mogućeg, zaboravljajući na pravila lijepog. 

Sjetimo se samo Guntera Schlierkampfa, Markusa Ruhla, King Kamalija i ostalih super krupnih muškaraca koji su fascinirali publiku. Istina, svi su ih htjeli vidjeti, iz osobnog iskustva Vam mogu reći da je Markus Ruhl sa gotovo 150 kilograma jedna od nevjerojatnijih osoba koje možete sresti, ali opet, s druge strane, malo tko bi rekao da želi tako izgledati. Nikad se u teretanama nije čulo da novi članovi žele biti kao Gunter.

Ako sada u glavi vrtite mentalnu kazetu tog vremena vjerojatno Vam negdje na par sekundi pred oči naiđe silueta Dextera Jacksona. Možda jedinog natjecatelja koji je, otkad je vremena, igrao po svojim pravilima i prepravljao figuru po svojim zamislima. Gurao je imidž najboljeg sebe koliko je mogao, a vrijeme će pokazati da je ta taktika bila hvale vrijedna za njegovu karijeru - najzanimljiviju u modernom bodybuildingu.

Colemana je nakon teške bitke konačno nadišao Cutler i titulu jedva obranio 2007. pod naletom Dominatora, Victora Martineza koji je u tom nastupu nažalost ostao bez Sandowa i opjevane titule koja ide uz njega. No već 2008. Jay gubi svoju posebnost na bini i Dexter Jackson ukazuje na sebe kao idućeg bodybuilding kralja. Znalo se da će Cutler htjeti osvetu i njegovo izdanje 2009. i danas je upamćeno kao najbolje ikada. Dexter ostaje One Hit Wonder po Sandowima, a uzdiže se Phil Heath. takoreći hibridni freak koji nije u potpunosti esteta, niti monstrum.

Danas uz njega stoje čudovišta kakva ni zamisliti nismo mogli. Roelly Winklaar, Big Ramy- Mamdouh Elssbiay, Justin Compton, Dennis Wolf, Branch Warren i ostali, postavljaju bodybuilding modernog doba na novu stepenicu. Stepenicu s koje se narodu obratio Arnold iz Columbusa i rekao da sudci trebaju nagrađivati estetski ugodne figure, bodybuildere koji inspiriraju ostale da se poćnu baviti sportom. Prisjetio se kako je izgledao Steve Reeves te kako su svi ostali tada htjeli njemu nalikovati. Misli da toga danas baš i nema. Kazao je da treba apelirati na sudce, vršiti pritisak da se takve figure valoriziraju više od monstruoznih.

S tim riječima Arnold je pogodio u sridu. To ne znači da bodybuilding moramo vratiti 40 godina unazad i "ispuhivati" natjecatelje do nekadašnjih dimenzija, ali oni bi morali paziti da njihova silueta inspiria, ne da zastrašuje i odbija. Profesionalni bodybuilderi najveći su ambasadori ovoga sporta. Poruka koju trebaju pronositi među ljude morala bi govoriti o radu i trudu koji svakoga od nas može pretvoriti u bolje tijelo, ugodnije linije i inspiraciju drugima.

Možda je baš zato profesionalni Classic BB dobra solucija. On u samom bodybuilldingu nudi jedan ogranak koji može dati dodatanu pažnju estetici i simetriji ispred mase i ekstremnosti. Ne treba suditi velike dečke što žele probijati granice, no nije loše postaviti još parametera za sve one čiji interesi idu drugim trasama...

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO