Vruća tema ovih dana! Doduše nije da zadnjih godina miruje, no svako toliko ponovno se postavlja pitanje o dosezima bodybuildinga i granicama koje eventualno prelazi...
Kada je previše, kada je predaleko?
Nedavno smo objavili gostujući pozing s Pittsburgh Pro natjecanja i moram priznati ugodno me iznenadila interakcija u komentarima. Možda više nego ikada prije, ljudi su iznosili svoje razimšljanje o formi bodybuildera koji su došli nastupati. Ne samo formi, već općenito o izgledu svih gostujućih pozera.
Pričavši s jednim kolegom, rekao mi je da problem bodybuildinga danas leži u tome što figura može biti jednostavno ružna. Odnosno, mišljenja je da i prije 30ak godina bodybuilder može izgledati kao "too much" za prosječno oko, no barem u granicama estetike i ugode.
Ne moramo se u potpunosti složiti, no činjenica je da moderni bodybuilding nudi priličnu paletu grotesknih figura. Tu je opet važno zastati i pitati se - koliko su masa i silovit napredak presutni u današnjim visokim natjecateljskim krugovima.
Osobno, ne mislim da je svaki korak naprijed ujedno i korak u pravom smjeru. Nekada ići naprijed znači koraknuti direktno u provaliju. Gdjekad je znatno bolje zastati, možda napraviti korak unatrag i odabrati ispravan smjer. Forsiranje pravocrtnog, uzlaznog puta moglo bi imati loše posljedice.
Tu je onda i classic physique koji znatno manje odstupa od bilo kakvih pravila "lijepog". Ne samo da tu ostaje unutar gabarita već uspješno naglašava izniman razvoj mišića kod svojih natjecatelja. Mogu vam reći, kao netko tko je više puta sreo te natjecatelje i proveo s njima vremena, nisu to mali ljudi i nikako ne djeluju kao mršavi bodybuilderi.
Open nije ista stvar, to su momci koji sada već tradicionalno traže pomake granica zamislivog. Kako napraviti još veću senzaciju, iznenaditi i zaprepastiti. Nekada, nažalost, nije greška reći da pokoje natjecanje zna izgledati kao freak show. Treba tu imati na umu da takva predstava ima svoje vjerne fanove, no isto tako izaziva i "rezervacije" kod drugih.
Bilo bi bezvezno reći da je bodybuilding otišao predaleko u svakom smislu, a opet ne treba se praviti slijep i kazati da je sve idealno. Najviša kategorija ovog sporta tu je za sve one koji žele vidjeti kako bodybuilding adaptira svoje najveće lice s obzirom na sve što mu godine donose.
S druge strane uvođenje klasika najbolji je potez u dugo vremena jer svi oni koji znaju što točno žele gledati - u smislu estetike i sklada, imaju "program" koji mogu pratiti. Kako u natjecateljskom tako i u gledateljskom smislu - nije sve za svakoga.
Do Čitanja,
Luka Kuhar
