Košarica Narudžba

Cedric McMillan - bilder koji je mogao imati sve

28.05.2021
Luka Kuhar
U profesionalnom bodybuildingu ne manjka velikih imena i još većih figura. Olympia šampioni spominju se kao najvažniji predstavnici profesionalne lige, ali ništa manje često prisjetimo se i onih čija su tijela ostavljala dojam nedovršena posla..

Cedric McMillan jedan je, ako ne i predstavnik, tih bodybuildera.

Još godinu dvije i moći ćemo reći da je na sceni petnaest godina. Znam, nekima - među koje se i sam ubrajam - čini se kao da nije bilo baš tako davno kada smo gledali Cedricov prvi pehar u New Yorku 2012te - no prošlo je skoro pa deset godina od tog postignuća.

Ono što je ostalo vječno u njegovom slučaju nezgodna je osobina neuvjerljivosti na bini. Tako je, recimo, svoj prvi New York Pro 2011te odradio ne baš uspješno završivši na broju 11, a zatim ga iduće godine osvaja. Priča tu ne dolazi do sretnog kraja, niti Cedric brani titulu godinu nakon već pridodaje svoja prethodna dva plasmana i spaja ih u jedan broj. Da, zapetljao sam kako vam reći da je završio dvanaesti. 

I to je glede Cedrica bila određena osobitost kojom vas je kao gledatelja, a pogotovo mogućeg obožavatelja znao začarati. Na što točno mislimo?

 

Za Cedrica McMillana uopće nije bitno tko se nalazi među konkurencijom. To ne moram tvrditi samo ja ili neka šesta osoba, već je dovoljno pogledati spisak natjecanja na kojima se on pronašao te zatim i ljude koji su se na njima okušali protiv njega. Johnnie Jackson, Steve Kuclo ili Kai Greene - stvarno nema previše veze. Protiv svakog može briljirati, ali nažalost, pokazalo se i podjednako spremnim zabrljati.

Imate taj neugodan dojam da točno u onom trenutku kad bi se trebao uzdignuti poput feniksa i razmahati krilima nad ostatkom konkurencije, Cedric još jednom nosom zaore po zemlji i utopi se u plasmanima koji mu baš i ne priliče. 

Na Arnold Classicu pogotovo ostvaruje rezultate čiji se niz može nazvati ništa drugo nego kaotičnim. Treći je, a onda i četvrti. Pa bude drugi, prvi, onda je malo treći, pa valjda reda radi posjeti i to šesto mjesto. Ipak, o njegovoj generalnoj kvaliteti ne mora se mnogo govoriti. To jest, teško ćete ju osporiti. Čovjek je to koji na Mr. Olympiji uvijek dobije plasman - što će reći da ne završava baš među onima koji dijele posljednje mjesto. Meni je osobno najinteresantnije to što se još uvijek nije uspio progurati među najbolju šestorku na svijetu, iako smo ga vidjeli kao sedmoplasiranog 2016. i 2019. godine. 

I tu sad dolazimo do onoga što ćemo zbog magnitude rezultata tog čovjeka nazvati "Ramyjev problem" iako ga je kao pojavu učvrstio baš nesretni Cedric. A to je ona rečenica "kada bi se osoba X pojavila u svom najboljem izdanju, vjerojatno bi konkurirala i za Mr. Olympia titulu!" 

 

Doista, ne sumnjam ni najmanje da bi u slučaju Cedricovog probitka unutar top 6, pa čak i top 3 na Olympiji bilo puno uznevjerenih pratitelja bodybuildinga. Dapače, mnogi bi si vjerojatno rekli "Hajde više, hvala Bogu. To se i čekalo." Ono što je vrlo zabrinjavajuće kod samog Cedrica, a više nije slučaj kod Ramyja, neispunjeno je bildersko proročanstvo o - što bi bilo kad bi bilo.

Opet moram naglasiti, mi ovdje pričamo o čovjeku koji ima više profesionalnih naslova iza sebe. Blizu je i brojke deset. Nije to nešto čime se mnogo natjecatelja može pohvaliti. Japan, Rumunjska, New York, Columbus - samo su neka od mjesta u kojima je McMillan dizao ultimativnu nagradu. Pa opet, ne čine ga njegove medalje toliko voljenim i popularnim u današnjem bodybuildingu. 

Taj ću vam fenomen možda najbolje oslikati u osobnom susretu s njim gdje smo prije par godina (eh, koliko se takva okupljanja sada čine nemogućima) na FIBO festivalu u Njemačkoj unatoč velikom redu ljudi što se čekaju slikati s njim na njegovu inicijativu upali u neočekivani razgovor o Nikoli Tesli pošto je on vidio da na mojoj košulji piše Tesla Nutrition. Rekao mi je "Cool guy, do you know who Tesla was?" I tako nas je razgovor odveo od Like do bodybuildinga i nezaobilaznog slikanja.

Bilo da je na bini ili sajmu posvećenom sjajnim suplementima - kod Cedrica nema oscilacija u pogledu simpatičnosti. 

Uvijek je ostavljao dojam dragog i druželjubivog čovjeka koji stvarno uživa u svojoj bilderskoj viziji. Neskriveno je omiljen u očima Arnolda Schwarzeneggera, a kada to sve zbrojite i podvučete crtu, može se čak reći da je on na uvrnuti način neostvareni san modernog bodybuildinga

Jer takav je Cedric. Ima proporcije, ima mišićnu masu, ima znanje pozinga, a svake prijestupne ima i stvarno ozbiljnu formu. Svejedno, mnogi od nas ne mogu se oteti dojmu kako najboljeg McMillana još nismo vidjeli. Ja ću prvi reći da se uvijek nadam kako će se to jednoga dana dogoditi, pa ćemo svi moći odahnuti zadovoljno kimajući - da, to je ono što se čekalo.

 

Kao što smo rekli u naslovu, Cedric McMillan je bodybuilder koji je u neku ruku mogao imati sve, ali njegova priča nije gotova. Znao je poletjeti visoko, a bome i dobro pljusnuti niz natjecateljsku ljestvicu. Što ga iduće čeka zna, a možda i ne zna, samo on.

Pa opet, mislim da govorim u ime većine bilderske zajednice kada kažem da bi jako volio vidjeti onog Cedrica koji će nas ponovno podsjetiti zašto smo ga zvali "The One."

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO