Košarica Narudžba

Državno 2016

23.05.2016
Luka Kuhar
Došlo i to vrijeme! Reći ću to elokventno i šarmantno. Valjalo bi napisati koje slovo o Prvenstvu Hrvatske koje se odigralo u West Gateu ove subote. Po prvi sam puta ovo događanje gledao u svojstvu trenera pa nisam uspio odgledati sve kategorije
, no napisat ću vam nešto, valjda suvislo :)!
 
(Edit: Mala isprika svima koji su jučer čitali tekst – kriva je verzija poslana u objavu pa smo morali skinuti. Neki su djelovi nedostajali i nismo znali sve plasmane. Mea Culpa!)
 
 
Prije svega par riječi o organizaciji, tehnikalijama i svemu onome što treba spomenuti, a previše je često zanemareno.
 
Kad sam čuo da će se natjecanje odvijati u West Gateu, isprva sam reagirao onako, recimo to, ne baš zadovoljno. Dopala mi se ideja približavanja ljudima, ali u isto vrijeme sam se plašio rizika da to ne izgleda kao neki frikovski side show umjesto državno važnog prvenstva za bodybuildere i ljubitelje željeznog sporta. 
 
Moram priznati da sam vrlo uspješno lišen svojih strahovanja. Prostor je izgledao vrlo ozbiljno i profesionalno, organizacija također. Nije bilo praznog hoda, najavljivač je znao sva imena i kategorije (nije izgledalo kao da je čovjek pao s kruške i ne zna razlikovati bodybuilding od teambuildinga). Rasvjeta je također dobro pogodila, prostor za publiku dovoljno velik. Sve u svemu, trideseti rođendan saveza proslavio se stilski vrlo lijepo. Dobra je bila i ideja s majicama za svo osoblje i sportaše kako bi se istaknula pripadnost. Uspješno izvedeno s te strane.
 
A sad - sport i vremenska prognoza! I ako dopustite, pisat ću vrlo otvoreno o svemu viđenom.
 
Prvi na redu juniori. Do 75 kilograma - tri junaka - Borna Zagorščak, Marko Šoltic i Karlo Vajzer. Mladi dečki, onako, pravi pravcati juniori. Pohvaljujem uspješno izgrađena tijela i respektabilnu pripremljenost za prvi nastup. Treba imati mnogo volje, hrabrosti i petlje izaći na prvo natjecanje tako mlad. Što se obaveznih poza tiče, nije bilo jako škakljivo. Odrađene su kako i jesu zamišljene, nema nepotrebne improvizacije i glupiranja. Problem se pojavio na slobodnom pozingu gdje bi dobru ocjenu dobio samo predstavnik Požege - Karlo Vajzer. Uklopio je svoju izvedbu uz taktove muzike, djelovao samopouzdano i bez tupog izraza lica ili čudnih grimasa. Vrlo dobar posao, možda najbolji juniorski pozing! Marko Šoltić ugodno me iznenadio figurom i zaslužio prvo mjesto razvojem muskulature. Činilo mi se jedino da je boja bila malo ugljenasta, a pozing drven, no kao bodybuilder koji tek zalazi u ove vode, izgledao je jako dobro. Posebno bi istaknuo razvoj leđa koja su inače bolna točka mnogih juniora. Borna Zagorščak doma nosi broncu. Interesantna građa, koja će dodatno profitirati od svakog novog kilograma mišića, odlično izgleda u bočnim pozama. Side chest bio je stvarno konkretan i gust, gotovo ne juniorski. Problem bi se pojavio u prednjim pozama gdje je sveukupno malo zaostajao za ostalom dvojicom. Pozing na "Animal I have become" meni osobno paše, ali - mora biti sinkroniziraniji od dvostrukog izvođenja 4-5 poza. Što se ove trojice tiče, bili su dobro otvorenje natjecanja i nadam se da ću ih imati prilike još gledati na bini. Bodybuilding treba dečke koji se ne boje biti bilderi :) Svaka čast na tomu!
 
Što se juniora iznad 75 tiče nisam zapamtio niti jedno ime. To jest zapamtio sam jedno koje je ujedno i razlog mog nemara za ostatak. Luka Dlesk ove je godine rasturio. Svojim "Shadow" pristupom ovim pripremama očigledno je pogodio jer je na bini bilo neizvjesno samo je li mu bolja desna ili lijeva noga. Inače je Dlesk, u maniri low carb filozofa, na Barićevo pitanje "Što ima kod tebe?" odgovorio sa "A evo niš, došel sam se malo natjecati". Kudos na no bullshit pristupu! Inače, juniori iznad 75 kilograma u pravilu su imali nešto slabije pozinge od svojih lakših prethodnika, a najveći je propust napravio drugoplasirani. Zašto - jer je toliko dobar! Velik, impozantan, impresivan, a nije djelovalo kao da je dao sve od sebe na slobodnom pozingu. Nadam se da će u budućnosti biti bolji jer ima potencijal za ovaj sport! Što se Dleska tiče, ovo je baš bila propisna dominacija i zaslužio je sve ovacije publike koje je dobio. Veliki entuzijast bodybuildinga i karizmatik na bini, došao je i odradio posao kako treba. Vjerujem da je i veliki-mali Mikla zadovoljan :)!
 
Onaj tko me zna, upoznat je s tim da bikini i "fiziku", ne pratim tako revno, pa to nisam do kraja ispratio. U juniorima sam očekivao i doživio odličan nastup dečka koji ima struk na kojem bi mu zavidio i Serge Nubret! Bile su to dobre forme na bini, ALI vrlo često neispravne poze ili još gore-polu poze. U nekim se navratima pojavilo toliko grešaka da suci ne bi ni uspjeli ispraviti sve bez da odvoje jedan popriličan komad vremena na instrukcije. Vježbajte pozing dečki, predstavljate sport kao državni natjecatelji. Naravno da je bitno kako izvuči pozu da u njoj izgledati najbolje, ali to ne bi smjelo prerasti u masakriranje i izvrtanje poze. Zamislite da u bodybuildingu netko napravi dupli biceps s laktovima uz bokove. Tako je i u "fiziku" kad neko opali side pozu u 3/4 četvrt okreta. 
 
Što se Bikinija tiče, cure su krasne, ja ne znam što bih drugo rekao osim da je gotovo nemoguće prikazati više ženstvenosti i sportske utegnutosti nego što to rade bikini djevojke. Ako netko može biti ambasador sportske ljepote, onda treba pogledati baš u ovu kategoriju i čestitati curama na obavljenom poslu. Ljubitelji hardcore izgleda preskočit će ih, ali svatko drugi pronaći će osobitu ljupkost kod ovih dama, bilo da govorimo o seniorskim ili juniorskim predstavnicama. 
 
Imam još samo jednu opasku ovdje. Seniorski physique me malo zbunio. Što se prvog mjesta tiče, nemam nekog prigovora. Tko je gledao, jasno vidi kako i zašto. Proporcije su tu, forma je tu, prezentacija sasvim uredna. Zlato. Drugo mjesto me krivo škakljalo. Prošlogodišnji prvak Matej Barišić ove godine nije izgledao jednako kao i prošle. To zna i sam, razgovarali smo nakon natjecanja. Da bi on bio prvi mora biti vrlo pun i oštar, kad to malo zašteka, zašteka i medalja. Ne znam jedino kako nije bio drugi? Mislim da se radi o odličnom pozeru za pojmove physique kategorije sa sukladno razvijenim, traženim mišićnim skupinama. Nije mu se skupilo ništa viška na trbuhu, nije petljao svaku pozu. Kada sam doznao da je treći, nisam se baš ugodno iznenadio? Na stranu što nisam fan kategorije, čak sam i Mateja špotao prije prošlog prvenstva. Pamtim da su mu suci komplimentirali izgled na bini u više navrata, osmijeh i dobru prezentaciju. To ništa nije izostalo. Opet ponavljam, prvoplasirani je građom i formom osigurao svoj plasman, bio je kompletan, ali drugo je mjesto bilo gusto što se toga tiče. Držim da je vaga trebala prevagnuti Mateju zbog istih stvari koje su mu pomogle učiniti ga prvakom prošle godine. Nisam siguran kako se zove dečko koji je završio drugi, što vam valjda odmah kaže da ovo nije neki osobni napad na čovjeka, no - po meni su njih dvojica trebali zamijeniti pozicije. Na kraju dana, ništa što ja tu napišem ne može pomicati medalje, no, kad me se traži da pišem mišljenje, napišem ga! Nisam imao favorita - iako je jedan natjecatelj koji je bio van finala po meni imao najbolje hlače, no, ovakav rasplet mi je ispao čudnim.
 
Bodyfitness je moja najdraža kategorija za ženske natjecateljice. Ako postoji mjesto gdje se ženstvenost susreće s prekrasnim linijama, V oblikom, zategnutim i vidljivim mišićima, te vještom prezentacijom, onda gledamo u bodyfitness - odnosno Figure kako bi rekli naši kolege preko vel'ke lokve. Natjecateljice su se zvale Roberta, Nika, Antonija i Vlasta. Sve sam ih imao prilike vidjeti barem na treningu, a zatim i na pozornici tijekom izmjene poza. Ono što me tu nekad zbuni su standardi. Najbolje to pamtim po Evi Rusan koja je uvijek bila odlična, a nekad su joj znali dosuditi kao da ne valja. Na trenutke moraju biti stvarno velike, pa ovakve, pa onakve. Nekako se to međutim stabiliziralo u zadnje vrijeme, kada je ovom kategorijom počelo dominirati poimanje sklada. Sklad možemo shvatiti kao lijepi, ne pretjerani V oblik trupa, izražene noge na kojima primijetimo mišiće, a opet nisu previše mesnate te vrlo važna - prezentacija. Ništa ne ide ako na bini ne zračite stilom, samopouzdanjem i znanjem poza. Što se plasmana ovdje tiče, osobno nemam prigovor, no želim se spomenuti nekih stvari. Nika Maštruko u mom je oku bila nešto malo bolja kada je bila samo nijansu krupnija. Konstitucija je odlična, a mali dobitak na masi njoj je velika prednost u ovakvim situacijama kada joj je konkurencija blizu. Da je bila krupnija, ne bi mnogo razgovarali, ovako se može reći da su vrata ostala malo otvorena, ali uspjela ih je zatvoriti. Prezentacija joj je forte, forma je proporcionalna svim mišićnim skupinama (nema mutnije noge, a oštrija ramena ili vice versa), u budućnosti bi volio malo više mase i evo je opet s medaljom na velikim natjecanjima. Za one koji nas tek odnedavno prate, Nika je u karijeri zadobila i europsku medalju! Drugo mjesto ide Antoniji s kojom sam imao prilike dosta komunicirati o prelasku u kategoriju i moram priznati da je tu doma. Kakva lijepa, mišićava figura! Oduševljen sam ovim transferom u bodyfitness i poslom kojeg je obavila s Evom. Zaista, budućnost je blistava ako ovako nastavi. Slično vrijedi i za trećeplasiranu Vlastu , također vrlo dobra natjecateljica koja je za mene potvrdila da bodyfitness zaista, ali zaista rijetko ima slabu kariku.  Roberta, natjecateljica kojoj je ovo debitantska sezona, a formom već može parirati iskusnijoj konkurenciji vidno misli ozbiljno. Vrlo brzo postat će vrlo opasna. Teško je suditi kada su cure dobre svaka na svoj način. Mislim da nitko ne može biti nezadovoljan ovdje. Sagledavši obavljen posao, curama mogu samo skinuti kapu.
 
Classic! Niski klasik imao je super natjecatelje. Majić, Horvat, Stanković ispali su najboljom trojkom u državi i to vrlo zasluženo. Zvonimir je uzeo zlato i nema se tu što dodati. Odličan izgled na bini. Oštra forma, puni mišići, samopouzdan nastup. Majić polako, ali sigurno postaje zaseban brend u classic bodybuildingu. A kada govorimo o brendu nekako je glupo ne spomenuti Roberta Horvata koji je....ma čovjek je legenda. Mislim da se natječe duže nego što ja živim i nikada nije imao lošu sezonu ili užasnu formu. Gazi u zlatne godine, a ne ispušta medalje iz ruku. Detalji su još tu, mišići ne odustaju. Veliki aplauz za čovjeka koji ovaj sport čini boljim dugi niz godina. Bronca je našla debitanta -Daria Stankovića. Opet ta Požega, sve joj ljubim! Body Art ima novog vrhunskog predstavnika koji me najviše impresionirao konstitucijom i slobodnim pozingom. Vidi se da netko prati profesionalce kada za njima ne zaostaje u rundi poziranja. Trup je bio oštriji od nogu, koje su izrazito krupne za debitanta. Vrlo detaljan trbušni zid postajat će samo sve veća prednost iz sezone u sezonu, a kada mu noge postanu jednako izrezan prilog, Dario bi mogao biti redovan gost top 3 društva na svakom natjecanju koje će imati classic kategoriju. Valja skupiti iskustva, naučiti se na svoje tijelo i uspjeh neće izostati. Vrlo dobra konkurencija.
 
 
Visoki momci ugostili su trio - Paljuca, Piralić, Matković. Oni koji poznaju našu scenu vjerojatno dobro znaju tko je Zlatko Piralić, vrhunski bodybuilder čija mišićna masa izgleda gotovo nerealno iza bine. Kada sam čuo da se Kristijan s njime natječe, nekako sam se pomirio da će to biti srebro, a bome i začudio što je Zlatko upao u klasik, mislio sam da je možda pogubio previše kila, kad ono, na očigled ništa manje impozantan. Na kraju pobjedu odnosi Kristijan. Njegovo povratničko natjecanje nije moglo bolje proći. Formom je odmicao konkurenciji, a na bini je djelovao vrlo samopouzdano i lagodno. Da još nije sjajio kao božićna jelka od svog onog bejbi ulja u finalu, bilo bi malo bolje, ali nema zamjerke za to. Prvo seniorsko natjecanje rijetkima ovako dobro prođe.
 
Što se ostatka ekipe tiče, nažalost, nisam ih stigao dobro vidjeti jer je Kristijanu nakon bine pozlilo i morao je otići van prostorija natjecanja. Išao sam ga otpratiti do automobila i zatim doma na popravljanje situacije. Ono što mogu reći je da me nije iznenadila apsolutna pobjeda Marka Barića. Čovjek je klasa kojoj je jako, jako, jako teško doći blizu. 
 
 
Kao dodatak želim se dodirnuti teme mastersa. Kategorije rezervirane za starije natjecatelje koji, u vidu Piralića, Horvata, Salopeka i ostatka družine imaju zaista mnogo toga za pokazati i dokazati mlađima da godine u bodybuildingu znače samo još jednu brojku. Onaj tko misli da ga stariji natjecatelj ne može dobiti vjerojatno će se vrlo brzo nači u sjeni jednog takvog!
 
Isto tako, iako sam ga vidio samo na nekoliko trenutaka, MORAM spomenuti Petra Krbota. Čovjek je u takvoj formi da to treba zabraniti! Šalu na stranu, no ako se nekome treba čestitati na obavljenom poslu, onda je to Krbot. Vrhunski natjecatelj kojeg želim vidjeti na što više natjecanja jer bi to trebalo samo dodatno pomoći lansiranju njegove karijere u visine kakve zaslužuje!
 
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO