Košarica Narudžba

Ima li nade za WOLFA

06.02.2019
Luka Kuhar
Dennis Wolf, ime koje smo nekada redovito uvrštavali među najveća u generaciji, trenutno je na periferiji natjecateljske scene. Postoji li šansa da ponovno dođe u prvi plan?

 2005. (Čovječe, kad pogledam koja je godina, izgleda kao daleka prošlost) Dennis Wolf osvojio je IFBB svjetsko prvenstvo u bodybuildingu. Taj događaj valja uzeti kao pravi početak njegovog uspona ka vrhu bodybuildinga. Dobio je time svojevrsno zeleno svjetlo za ulazak među profesionalce i slobodne ruke da im pokaže što zna i može. Početak, iako sasvim solidan, nije bio naročito eksplozivan.

Iduće se godine korektno plasirao na manjim natjecanjima pro lige - upadajući na pozicije od sedmog do trećeg mjesta. Naravno, svatko s ambicijom da se bori s najboljima svoju će potvrdu kvalitete tražiti u Las Vegasu na najpoznatijoj bilderskoj pozornici. Dennis Wolf tamo je pronašao šesnaesto mjesto i jedan od onih "Nije loše, ali ima puno posla" - komentara.

Shvativši to izrazito ozbiljno, Wolf se za 2007u pošteno naradio. Rezultati su to također odražavali. Isprva je stiglo treće mjesto na New York pro natjecanju - vrlo prestižnom showu koji i dan danas kotira kao jedno od bitnijih natjecanja u godini- a zatim i prvo mjesto na Keystone Pro Classicu. Nekima od vas ime ovog natjecanja možda malo zazvoni u glavi. Tamo je Kai Greene odradio svoj naširoko poznati pozing na pjesmu "Dirty Diana". Spomena radi - zauzeo je treće mjesto iza Wolfa i Desmonda Millera.

Prava eksplozija u Wolfovoj karijeri događa se na Olympiji gdje bez problema upada u najboljih šest natjecatelja, zauzimajući peto mjesto - tek jedno iza bitno slabije verzije Colemana. Tko još nije čuo za Dennisa, sada se dobro upoznao s velikom figurom impresivnog bodybuildera. Možda su on i Cutler u tim godinama imali jako slične frizure, ali tijela su se prilično razlikovala. Zbijeni Cutler zastrašujuće širine i gustoće naprama relativno visokog Nijemca s ugodnim V oblikom. Činilo se kao mogući dvoboj za budućnost.

2008. godine Cutler je pao, Dexter zavladao, Phil Heath uzeo broncu, a Wolf uznapredovao za jedno mjesto i počeo njušiti top tri plasmane. Je li to kraj Cutlerove ere? Dolaze li Heath, Wolf u lov na Dextera? Veliko iznenađenje na tadašnjoj Olympiji postavilo je mnoga pitanja na koja će, nažalost po Dennisa, budućnost odgovoriti malo grublje.

Jayju je bilo super! 2009. ostaje najbolji trenutak njegove karijere kada na pozornicu stiže u nenadmašnom izdanju kombinirajući top formu i prepoznatljivo mišićavi izgled nadljudskih dimenzija.

Wolf u top tri? Ne baš.
Onda sigurno top pet? A ni to. 
Uh...top osam? Da, ovaj, mhm, ne.
Zaboga, zar deseti? Skoro..
Pff, dakle jedva top petnaest?!

Ne, nažalost ne, Dennis Wolf u najboljoj večeri za Cutlera zauzeo je impresivno loše šesnaesto mjesto. Na začelje kolone, tamo među zadnjima, tehnički "neplasiranima". Tresla su se brda, a miš se ni rodio nije u ovoj priči. Valja istaknuti da je ovo jedan od najtežih padova u plasmanima gledajući modernu bodybuilding povijest. Olympia medalje bijahu na dohvat ruke, ali "skoro" se ne računa.

Malo ćemo prevrtiti kazetu prema naprijed i zaključiti da Wolfova priča ipak ne završava na tako tragičnim notama. Karijera mu se oporavila, brzo se vratio u Olympia top pet i postao jedan od boljih bildera ovog doba. Pao je Arnold Classic, nakon što ga je Branch malo blokirao na tom putu, a zatim i proboj u Olympia top tri! Stigao je i Arnold Europe pehar baš kao i onaj na Prague Pro bini.

2015. zauzima četvrto mjesto na Olympiji i nestaje do daljnjeg. Uzrok - nesretna povreda koja se u međuvremenu pokazala iznimno teškom za karijeru. Operacija, oporavak  - i brzo tako prođe veliki komad vremena. Prošlogodišnji povratak fanovi su jedva dočekali s obzirom da je Wolf miljenik publike i simpatičan tip koji jednostavno "izaziva" da navijate za njega.

Iako formom impresivan, nije to bio onaj gigant kojeg smo naivkli gledati u najboljim izdanjima. Njegov comeback ponovno je potvrdio tezu  - povratak je težak, a povratak u vrh...najveći izazov za nečiju karijeru. Odabrao je Arnold Classic i pokazao hrabrost jer takvo natjecanje zaista realno smjesti natjecatelja s visokim ambicijama. Zauzevši dvanaestu poziciju, Dennis nam pokazuje spremnost i kvalitetu, ali ne na potrebnoj razini veličine i mišićavosti. 

Nezahvalno je to naravno, kad se borite sa svojim proslavljenim izdanjima iz prošlosti, a oinda i čitavom generacijom novih gladnih bildera. 

Wolf je u nedavnom intervjuu natuknuo kako još uvijek nije službeno u mirovini. Ima mnogo posla van same sfere natjecanja u ovom trenutku, ali gaće još nisu obješene o klin. Trebaju li biti? Ne znam, a ne mogu ni zamisliti koliko bi teško bilo osobi s takvim mentalitetom takvo što preporučiti. 

Kažu da je najgladniji vuk onaj koji se penje uz planinu.
Nisam siguran ima li u ovome još snage za to.
Ali, iskreno, bilo bi mi zaista drago da uspije.
Sigurno nisam jedini.

Do Čitanja,
Luka Kuhar
 

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO