Košarica Narudžba

Pozing rutina - mišići, ali na tvoj način.

13.06.2016
Luka Kuhar
Pričavši malo s entuzijastima bodybuildinga, baš kao i sa samim sportašima, uvidio sam da postoje pojedinci koji nisu sasvim shvatili poantu runde pozinga. Točnije, čini se da nije svakome jasno što se tamo ocjenjuje..
Uzmimo si dva dobro znana pozera iz redova IFBB profesionalaca. Nećemo ovo pretvoriti u članak o njima, no trebamo ih za ilustraciju. U tu svrhu koristit ćemo Kaija i Wolfa. Prostodušno ćemo ih raščlaniti, govoreći da je jedan od njih visoki bijelac klasičnog pozinga, nasuprot niskog afro-amerikanca plesne rutine. Kako ocjenjivati njihove pozinge, što se vrednuje i koju to poruku šalje amaterima?
 
Fer pitanja! Možda je neki sudac imao gimnastičku pozadinu pa će mu Kaijeve vratolomije posebno mile. Drugi je pak, sasvim moguće, jedan od pripadnika stare garde bilderske škole i sve nakon Labrade doživljava kao preseravanje po bini. Ako imamo dva takva među žirijem, jasno nam je kako bi koji mogao suditi - no već smo tu u krivu!
 
Što se vrednuje? Tijelo! I dalje tijelo. Samo, kako sad tijelo kada govorimo o rundi pozinga? Nije li da sam žestoko promašio? Jesam li ja to nešto smutio u svoj whey pa sad bulaznim. Da li je Vaš autor omanuo?  Nisam, a moram Vam objasniti i zašto točno.
 
Naime, pozing rutine bilo bi nemoguće suditi kada bi se vrednovala koreografija. Tko će reći da je Kai lošiji pozer od Wolfa ili obrnuto? Koji autoritet može sa sigurnošću utvrditi da Cedric McMillan ima manje kvalitetan nastup od Freda Smallsa. Što ako netko zatim doda da Fred Smalls nastupa kao striper i da je za sve to kriv Melvin Anthony. Pa onda još netko nadoda da nam samo nedostaju plaštovi i ukrasi kakve su Baker i Strydom nosili u nekada proklamiranom ubojici IFBB-a, WBF federaciji.
 
Pamtim Wolfov nastup na Arnoldu 2011. Nadajući se da me sjećanje služi, vrtim si u glavi vrhunske izmjene klasičnih poza na temu iz Armaggedona. Za mene osobno jedan od najboljih prezentera vlastite figure, Dennis je tada pogodio sve značajke dobrog nastupa. Zainteresirao je publiku, žiri, fanove, a nije zeznuo pozu ili dvije. 
 
 
Jednako zorno u glavi mogu odvrtiti i Kaijevu Dirty Dianu koja je postala svojevrsna legenda među pozing rutinama - baš kao i nastup Shawna Raya 1999. na Olympiji. Da se vrednuje koreografija, bilo bi im gotovo nemoguće suditi. 
 
 
Zato je bitno razumjeti da slobodni pozing vrednuje TIJELO kroz KOREORGRAFIJU. Dakle, ne radi se tu o tome tko bolje drma gluteuse ili dramatičnije zabacuje ruke iznad glave kada isfurava Sergia Olivu pred publikom. Radi se o tomu može li Vam figura pratiti nastup? Znate li pokazati svoje TIJELO, a ne osnovne polu-korake valcera. Pozing rutina iznimna je prilika da Vi pokažete žiriju vlastito tijelo na sebi svojstven način. Ako imate uska ramena i širok struk - pozing Vas neće spasiti, dok s druge strane, savršena figura neće biti lošije plasirana jer joj ne ide stoj na rukama između četvrt-okreta.
 
Koreografijom prezentiramo figuru. Da bi to znali napraviti dobro, moramo je stalno proučavati i poboljšavati, učeći se na vlastite vrline i mane te onda, imajući ih u vidu, posložiti nastup u kojemu ističemo sve dobro na račun svega manjkavog. Poziranje je tu zbog tijela, ne zbog plesa!
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar

 

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO