Košarica Narudžba

Ramy mora pobijediti

18.02.2020
Luka Kuhar
Dragi naši, nismo se dugo čitali, ali evo nam prilike da to popravimo. Bliži se Arnold Classic u Colombusu. To je onaj "izvorni" Arnold, natjecanje na kojem se stvaraju izazivači za Olympia titulu (ako se već i sam nositelj ne pojavi...)

 

Rijetko tomu svjedočimo i zapravo s popriličnom dozom sigurnosti mogu reći da je Ronnie Coleman 2001. najbolje izdanje bildera koje je to natjecanje vidjelo. Njegova Olympia kruna prilično se zatresla te godine i Big Nasty jedva odolijeva naletu Jaya Cutlera. Iako je više faktora uzrokovalo napetost tog duela, od Colemanova narušenog zdravlja do Jayeve sjajne forme, činjenica da Coleman nikako nije uspio replicirati izdanje s Arnolda na Olympiji poslužila je kao dobro strašilo i upozorenje za sve buduće Olympia šampione. 
 
Bilo bi sjajno vidjeti najboljeg bildera svijeta - onog okićenog Olympia titulom na svakom Arnold Classicu, ali to je više nedosanjani san nego stvarna mogućnost. Nažalost.
 
Tako se znalo dogoditi da kroz povijest Arnoldovog showa na bini ipak nedostaje prave bilderske kvalitete. Ne, Arnold Classic nikada nije zapao u "ajme pa ovi su skoro amateri" fazu, ali u par se navrata morao poprilično boriti za titulu drugog najvećeg natjecanja na bilderskom kalendaru. Postavljalo se pitanje - je li taj laskavi naslov izgubio svoju važnost? Možda je ekspanzija Schwarzeneggerovih natjecanja na većinu kontinenata nekako sve skupa "razvodnila"?
 
E pa, izuzetno mi je drago reći da ova godina - barem po trenutno dostupnim informacijama - bez problema postavlja Arnold Classic na radar i to kao natjecanje koje ne smijemo propustiti. Kada bi se pojavili Brandon Curry i Hadi Choopan, brzo bi se potegnula rasprava o mogućoj dominaciji ovogodišnjeg Arnolda nad prošlogodišnjom Olympijom. 
 
Dap, kvalitete ne nedostaje! Pa opet, u moru iznimnih, uvijek ima onaj jedan...iznimniji? Očigledan, ili barem izgledan favorit. Natjecatelj kojeg svaki pretendent na tron mora uzeti u obzir. Srećom, ovog je teško ignorirati.
 
 
Mamdouh Elssbiay, nama svima poznatiji po osjetno lakše izgovorljivom nadimku "Big Ramy", stiže u Columbus po dosad najveću titulu u karijeri. Dakako, poznat vam je naslov teksta koji u kombinaciji s prethodnom rečenicom tvori scenarij u kojem Ramyja smatram sto postotnim "zicerom" i nepobjedivim natjecateljem. Eh, tu dolazi ostatak članka koji će pokušati približiti ton naslova u njegovom originalno zamišljenom značenju.
 
Išao sam brojati, da, na prste, koliko je godina prošlo, a da veliki Egipćanin slovi za "next big thing" i moram priznati malo me iznenadilo. Iza nas je oko sedam godina otkako je Victor Martinez svoju auru peha dodatno upotpunio povratkom bini na istom natjecanju kojeg je Ramy odabrao za svoj veliki "boom" na scenu. 
 
New York Pro 2013. tako je poslužio kao predložak za par smješnih slika, fotomontaža Philove glave u Ramyjevim rukama i jednog zanimljivog gifa u kojem uznevjerena konkurencija jednostavno odmahuje na mogućnost poziranja pored kolosalnog Elssbiayja. 
 
Činilo se idilično. Amater iz daleke zemlje postao je svjetski hit i središnja točka brojnih predviđanja. Ne samo da upada među elitu - odmah se potegnulo pitanje oko mogućeg osvajanja Olympije iz prvog pokušaja. Natjecanje svih natjecanja stiže, Ramy nije okrznuo ni top 5 i tu se buši prvi balon oko simpatičnog giganta.
 
Sandow trofej pokazao se neuhvatljivim plijenom iako je u arsenalu Egipćanina bilo mnogo eksplozivne municije. I tako, malo po malo, iz godine u godinu, naziv "next big thing" postajao je dosadan, pa nategnut i sada na kraju...neuvjerljiv. 
 
Dapače, ne samo da nije bio idući Mr.Olympia nakoh Heatha, kojem najozbiljnije prijeti 2017. zauzimajući drugo mjesto, već je zbog promašenog izdanja mogao tek pljeskati Rhodenu u njegovom jurišu na Sandow, a Curryjevu prošlogodišnju titulu uspio je ispratiti samo kao gledatelj. 
 
 
Nemojte ovo ni slučajno shvatiti kao neki čangrizavi rant u kojem si za pravo uzimam reći kako Ramy nije dobar bilder ili je loš natjecatelj. Baš suprotno. Čovjek je fenomen i netko s takvim mogućnostima jednostavno nije napravio sve što je mogao osvajajući pro natjecanja okolo-naokolo, spotičući se kad je najbitnije. Svi ti bilderi, izuzev Phila, itekako su dobro upoznati kako to izgleda kada zlato odnese Ramy, ali bacajući pogled na Olympiju, znaju ga preskočiti bez većih problema.
 
Što je malo šašavo samo po sebi jer, igrajući se riječima, možemo kazati da je bar on sposoban biti "veliki problem" svojim konkurentima. Svjestan sam da se prefiks "Big" u bodybuildingu daje svakom četvrtom natjecatelju, ali malo ga je tko ovako očigledno pravdao.
 
U tom smislu, Ramy mora osvojiti. Mora pobijediti. Ako zaista planira biti svojevrstan predvodnik "A liste" bildera-izazivača, ovo je natjecanje na kojem se ne smije poskliznuti. Sva prava na kiks ispucao je u prošlim godinama. I ne, to ne znači da bi eventualno lošiji plasman u Columbusu završio njegovu karijeru kao takvu, ali u onom razgovoru o najopasnijim bilderima današnjice morao bi zauzeti nešto sporedniju ulogu. Tako to ide s onima koji si iz nekog razloga "sami" pucaju u nogu kad je najbitnije. Stavljam navodnike jer mnogi od nas znaju da veliki interes oko Ramyja kao i količina trenera, tj. timova s kojima se surađivalo, sigurno uzimaju mentalni i fizički danak njegovim izdanjima.
 
Dexter, Bonac, DeAsha, Moore, Lenartowicz, Beyeke, Oliva, McMillan...Neću nabrajati sve - o tome ćete slušati detaljno u podcastu s Furićem, ali dovoljno je vidjeti ova imena i shvatiti o kakvom se izazovu, odnosno ispitu radi. Promaši li Ramy pored konkurenata poput ovih, bilo zbog treme ili neznanja, neće ga preskočiti jedan, već bi ga prema sredini čopora moglo poslati više njih. 
 
Unazad par dana pojavile su se "ohrabrujuće" slike, odnosno kratki video materijali na kojima Big Ramy uvučenog lica trenira i skriva ostatak figure. Taj poznati "death face", kako ga bilderi zovu, često je služio kao pouzdana signalizacija glede moguće forme koju će natjecatelj prikazati na bini. Ako se dan poznaje po jutru, nadam se da Ramyjevo izdanje možemo pretpostaviti s obzirom na lice.
 
Prijašnjih godina prečesto je igrao na svoju "kvadraturu". Da, krupan je, izrazito mišićav s nogama čije bi dimenzije i Tom Platz šokirano promatrao. Nitko nikada nije rekao da mu nedostaje mase. Dapače, taj dio "igrice" već je "prešao" pa mu je ostalo fokusirati se na sve ostalo. Najveći problemi ionako bi se pojavili s leđa gdje je često djelovao osjetno mekanije od svojih glavnih konkurenata. 
 
Sve u svemu, veliki Ramo pred sobom ima velik izazov. 
 
 
Vrlo vjerojatno, izazov karijere. Loš plasman u Columbusu konačno bi i nedvosmisleno dao do znanja kako je "next big thing" propustio previše vlakova i sada do svoje konačne destinacije ide pješke, bez garancije da će ikada zapravo stići. 
 
Na kraju dana, najboljima se kiksevi mogu oprostiti, ali smatramo ih najboljima upravo jer to ne moramo činiti često.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO