Košarica Narudžba

Steroidi - Iskreno i bez sranja!

12.10.2016
Luka Kuhar
Prije par dana našao sam se na večeri s dragim prijateljima, Nikom i Matejem. Jedna od tema na dnevnom redu bila je i kemija - omiljena omražena pojava u svijetu kompetitivnih sportova.

 Posebno prisutna i izazovna kada se dovede u kontekst bodybuildinga...

 Osobno, kroz dugi rad u ovoj branši i svakodnevne susrete s nizom natjecatelja/ica, često sam imao priliku razgovarati o "bilderskim pomočnicima", o "džusu", "opremi", "bonkasima". Šalimo se mi često s time, sprdamo ljude koji kemijaju kao da sutra idu u napad na Phila Heatha ili žele trčati brže od Bolta već ovog Božića. Mi iz bodybuildinga znamo da nećete riknut od jednog metana, niti su injektivne supstance smrtonosne nakon što pređete zloglasnu tridesetu. Međutim, s vremena na vrijeme, moramo paziti da se ne izgubimo u šali. Ovo je ozbiljna tema koju ne možemo vazda prikazivati kroz sarkazam i ironiju.
 
1. Tko treba "kemijati"?
 
Klonim se puritanaca koji na ovo pitanje daju odgovor  - nitko. Prvi bi volio da je tako, da je to opskurna tema koja se tiče par izrazito kompetitivnih pojedinaca što guraju granice mogućega u sportu. Nažalost, tomu tako nije. PED (odnosno supstance za poboljšavanje performansa - sportski doping) koriste se već na nižim razinama raznih sportova. U životu sam imao mnogo razgovora o tome, često od strane uplašenih ljudi koji se boje da bi mogli "roknuti" test, par dana prije natjecanja - ne govorim samo o bilderima. E sad, bodybuilding ne mora biti onaj lopov koji će, kad ga uhvate u pljački, dignuti ruke u zrak pa na sudu reći "Al nisam samo ja krao - eno i onaj što igra košarku se roka". To nije baš neka taktika, niti način na koji bi trebali voditi ovu diskusiju. "To rade svi cool klinci" nije izlika i kladim se da niti jedan roditelj ne bi rekao svojem djetetu "aha, počeo si pušiti jer to rade sve face iz srednje, kužim te i podržavam!" - Zato to ne trebamo tako gledati. Tko treba kemijati? Onaj tko misli sportom za kruhom. Taj TREBA kemijati u velikom broju slučajeva upravo zato što će ljudi koji žele život bazirati na sportskom uspjehu učiniti sve da im rezultat bude što bolji - osiguravajući im život dostojan čovjeka. Ostali MOGU kemijati, ali ne govorimo više o realnoj potrebi, više o nekoj želji, kompleksu, namjernom izlaganju rizicima. Gledajući studente znate da prije ispita često danima ne spavaju, loču kavu i naprave dar-mar od tijela i bio ritma zbog ispita. No, gledajući neku njihovu perspektivu, oni to, uvjetno rečeno - trebaju. Amaterski zaljubljenici u recimo - komparativnu književnost, ne trebaju to raditi jer nemaju ispit iz toga ili karijeru koja im plaća život u tom polju. Oni to MOGU, ali ne TREBAJU. Banalan primjer, ali vjerujem da vidite u kojem smjeru ide. Potreba je teška riječ, libim je se uporabiti, no ne želim ispasti slijep na trenutnu situaciju u svijetu profesionalnog sporta. Kao ljudi, riskiramo zdravlje za kojekakve gluposti, nemajući nikakve potrebe za tim, ali postoje okolnosti u kojima rizik može biti realna potreba situacije. Nitko ne mora koristiti doping, u nekim situacijama može biti potreban, ali nikad, i baš nikad, nije obvezatan. Pojedinac u svakom trenutku može reći - zajebi ovo, okrećem leđa. Samo to nije tako jednostavno u životu.
 
2. Je li doping opasan po zdravlje?
 
Je, nema nikakve dvojbe oko ove teme. Sigurno da nećete nikada čuti preporuku da si uzmete malo dianabola za bol u gležnjevima, ili winstrol u slučaju napuhnutosti, a za slučaj općeg zdravlja najbolje je roknut tren u rame. Zapamtite narednu rečenicu - doping je proporcionalno opasan nepoznavanju supstanci od strane korisnika. Što to znači? Znači da ćeš se ubiti u roku odmah ako uzmeš testosteron, premažeš pregib alkoholom i ubrizgaš 2ml u venu. Imaš malo vremena za odabranu molitvu i nakon toga slijedi veliki test - ima li života nakon smrti?
Međutim, ako si se zaista upoznao s tematikom, porazgovarao s poznavateljima materije i iskusnijim kolegama, možeš izbjeći dramatične zdravstvene tegobe i grozan kraj iz prethodne rečenice. Ključ je opet u tvom mentalnom ulaganju, odnosno u procesu učenja. Znaš li što je to equipoise? Razliku između suspenzije, propionata, sustanona, harionata i enantata (jedan čak ni ne postoji! Morao bi znati koji da uopće počneš razmišljati o kemiji)? Čim je odgovor na neko pitanje o tvojoj mogućoj uporabi kemije - ne znam, to je odmah crvena zastavica i razlog više da odbaciš uporabu ili se temeljitije upoznaš s onim u što se upuštaš. Nije to put na kojem će ti se pljeskati, pa ajde budi dovoljno pametan da ne hodaš po toj stazi, provjeravajući je li ti pištolj napunjen tako da mu zuriš u cijev i potežeš obarač. Doping nije dječja igra, nije pošalica ili redovan dio života. Zakon ga sigurno tako ne vidi, niti bi mi trebali. Odgovornost je tako premještena ponajviše na krajnjeg korisnika. Znaš što radiš, upoznaj se s mogućnostima, rizicima i posljedicama. Sagledaj situaciju, zapitaj se jesi li u redu sa svime što se može dogoditi?
 
3. (Za natjecatelje) - Čemu toliko?
 
Imao sam lijepu priliku raditi sa sportašima. Neke sam vodio kroz pripreme, drugima uskočio samo na par konzultacija. Sve redom zanimljiva iskustva. Jedan od njih me upitao, kada smo pričali baš o dozama nekih supstanci, "Nije li to premalo? Ja sam koristio više već prije". Valja napomenuti da nisam pričao s Philom Heathom, pa da sam mogao sam sebi reći - vidiš Luka, čovjek je digao par Olympija, možda mu radi receptura. Ne, radio sam s nekim tko je uzeo dosta, a nije isporučilo neki željeni rezultat. Sve i da je, rezultat ne bi bilo osvajanje profesionalnog natjecanja niti novčani dobitak. Za mene, kao osobu koja savjetuje tog nekog, nije bilo logično riskirati toliko mnogo, zbog tako malog eventualnog dobitka. Srećom, kasnije se pokazalo da zaista možete ostvariti više s manje, ako je čitav pristup pametniji. No mnogo sam puta slušao sulude kure kolega iz branše uz tko zna kakva opravdanja - najmilije mi je ostalo ono -  a da znaš tek koliko profići rokaju. Evo, da ne ispadne kako se ograđujem. Da postoji šansa da ja idućeg devetog mjeseca dignem Sandow trofej u Las Vegasu, narokao bi se kao zmaj, vjerojatno bi mi suze bile anabolične. Zato jer bi mogao postati besmrtno ime svom sportu, zaraditi par milijuna kuna i vjerojatno si osigurati relativno lagodan život, kao i svojoj obitelji. Naravno, kad bi postojala šansa da ću biti Mr.O. Međutim, ako me pitate što bi napravio da osvojim Špičkovina Open - ne mnogo! Preskočit ću to natjecanje. Sigurno neću imati velike rizike za malu moguću dobit. Neću svoj ego hraniti na račun svoga zdravlja, dugoročno to vidim kao loš potez. Ne govorim samo teoretski, jedan od većih razloga što nisam nikada žurio na binu je upravo činjenica da granice u mojoj glavi nisu nužno uvijek iste  s onima koje bi me se možda tražilo da pređem. Nikome ne želim popovati, najmanje reći da ja znam bolje ili više. Samo bih volio kada bi svi što češće uvodili zdravu logiku u svoj proces donošenja odluka. Što ću riskirati, i zašto?
 
Banalno mogu zaključiti, da nemam dovoljno velik ego, koji bi mi dopustio toliki rizik da možda ostavim svoju mamu bez sina, sestru bez brata i društvo bez prijatelja, zbog jeftinog pehara i vrećice sponzorskih nagrada.
 
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
NAPOMENA: 
 
Proteka Team ne odobrava niti potiče korištenje doping sredstava. Stavovi i mišljenja isključivo su vezani uz autora teksta te su informativne svrhe.
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO