Košarica Narudžba

Ubojice divova opet na djelu!

10.03.2020
Luka Kuhar
William Bonac prošlog je vikenda, u gradu Columbusu, podigao svoj drugi Arnold Classic trofej. Iza njega, Dexter Jackson, neumorni bodybuilding lisac. Tamo negdje, u pratnji, Big Ramy u velikom problemu...

 

Bio je to poprilično čudan vikend za Ohio. 
 
Prvotna drama oko "Corone" nije se stišavala i u jednom se trenutku učinilo kako ćemo Arnold Classic gledati samo mi preko streama. Ipak, uz nešto pregovora i diplomatske gimnastike, imali smo prilike vidjeti pregršt ljudi u publici, spremnih da znatiželjno dočekaju vrhunske bodybuilding natjecatelje.
 
To se i dogodilo. Donekle. Ovisi koga pitate i kako taj netko gleda na razvoj situacije. Osobno, ovaj mi je Arnold poručio - "U bodybuildingu ništa nova".
 
 
Bonaca sam uživo na bini gledao 2013te godine u Pragu kako spremno zauzima peto mjesto na tamošnjem Pro natjecanju. Ispred njega, od prvog do četvrtog, Kai, Dexter, Branch i..eto, Fred Smalls! William je toga dana pucao od mišića. Nije neka rečenica, ali vjerujem da si možete u glavi dočarati na što točno ciljam. Napakiran kvalitetnom masom od glave do pete, u tranzicijama između poza ostavljao je dojam mišićavog balona spremnog razdrapati kožu na skoro svim skupinama kada ih idući puta zategne.
 
Taj Wiliiam nije bio jednako oderan kao njegovo novije izdanje, ali, huh, imao je barem broj veće noge. Danas, tj. prošloga vikenda, Bonac ponovno prezentira kompaktan paket u dobroj formi, no, moram to reći, ne vidim da se išta dobrog događa kada govorimo o nogama.
 
Jedna manja od druge, a ni ta prva kao što je nekada bila. Zašto to pričam? Imam li problem s Bonacom na prvom mjestu? Ne, a opet, možda malo, Da? 
 
Vidite, problem je što, u ovom kontekstu, Bonac predstavlja jednu stagnaciju traženja nove izvrsnosti u bodybuildingu. Sam William nije napredovao, nije pokazao ništa novo, nije bio bolji od svojih prijašnjih izdanja. I to je problematično. Ne William Bonac kao čovjek ili natjecatelj, već činjenica da je njegovo "subpar" izdanje bilo dostatno za pobjedu na drugom najvećem natjecanju u bodybuildingu. Dakle, nije on "kriv" što je najbolji, ali u rasplet u kojem je "ovakav on" najbolji - jest kriv!
 
Krivci? Svi osim Bonaca i, hmm. Dextera.
 
Da, usrao sam stvar i zakomplicirao maksimalno, ali ima neke logike u ovom tekstu, obećajem! Nadam se...
 
Dexter Jackson mora biti neka vrsta vampira, imati pakt s vragom ili vezu u raju. Doduše, možda mu je Al Beckles prišapnuo gdje se nalazi Vrelo Mladosti. Bilo kako bilo, The Blade ne tupi. Vrijeme ga je okrznulo, ali on mu je opalio šamar u potiljak i poslao ga u kut. Pedeset mu je godina tek, figura djeluje moćno. Nije to jednako "svjež" ili "ispoliran" izgled kao nekada, no zrelost i iskustvo itekako se isplate. Suhoća, najbolje vidljiva u bočnim pozama, pogurala ga je iznimno visoko kroz kompariranja s ostatkom natjecatelja. 
 
Skladna figura i prepoznatljive linije nisu odmogli. Dexter se, s obzirom na okolnosti i fazu karijere, najbolje snalazi. Teško je zamisliti scenarij u kojem pedesetogodišnji natjecatelj dominira i razbija konkurenciju, no uz ovakvog Jacksona, niti jedna, niti jeeedna linija natjecatelja ne smije biti opuštena. Ako bude, čini to na svoj rizik i svoju sramotu. Majstor bodybuildinga očitati će potrebnu lekciju.
 
 
Problem se pojavljuje iza rednog broja tri -  a zove se Ramy! Hah, rima, jel. 
 
Ok, sam ću se ispratiti...
 
Za Ramyja nije bilo puno opcija. Želi biti glavno ime u igri za Olympia titulu, mora osvojiti Arnold Classic. Drugo mjesto - neuspjeh. Treće? Eh, parafrazirajući legendarnog Ćiru - to je već posebna blamaža.
 
Pa opet, nije mu ovo prvi puta da Dexter Jackson slavodobitno maše medaljom jedno važno mjesto ispred njega. Iako izgledaju pomalo komično kada zajedno stoje (Dexter se doima dvostruko sitnijim) stvari postaju ozbiljne čim krene pozing. 2016te Ramy je bio skoro pola čovjeka teži od Jacksona, ali nije mu mnogo pomoglo.  Moglo bi se reći kako Dexter sam po sebi nije Superman, no bome je itekakav kriptonit svakome pored koga stoji.
 
 
Sve što Ramy ima, svaki kilogram mišića, centimetar širine i anomalne glave kvadricepsa, biva ogoljeno pored bitno, osjetno, nedvosmisleno i očigledno manjeg Dextera. Gdje Dexter izgleda kao bodybuilding elegancija u pozi, Ramy se doima kao eksperimentalno tijelo na koje je netko "nalopatao" još jedne "tačke" mišića. 
 
Dex je karijeru gradio sudarajući se s najvećim bilderima sporta. Uspio je pronaći svoje mjesto pod suncem čak i kad bi mu ga leđima zakrili Cutler ili Coleman. Ramy ništa ne kaska masom za spomenutim dvojcem, ali opet, isto vrijedi i za bildere Markusa Ruhla i Dennisa Wolfa, pa opet slaba korist od svega kad forme nema.
 
Markus je ostao upamćen kao "Das Freak", a Dennis kao bilder koji je iznimno ovisio o tome hoće li pogoditi formu i ostati pun. Iako su ga zvali "Big Bad Wolf", on sam nije potencirao biti velik po cijenu svega ostaloga. Nije prilagođavao formu masi. Trudio se učiniti suprotno, imajući respekta prema većoj količini mišića kao vlastitom adutu.
 
Ramy može izgubiti tri kile po nozi i nitko ne bi trepnuo. Može se napuniti decentno, a ne do točke u kojoj tijekom prejudginga trbuh postaje amorfna masa, tj. bezlična ploha što povezuje noge s prsima. Ramy može smršaviti...a i dalje biti "Big"!
 
Isto tako može i glatko "popušiti" od dvojice ozbiljnijih natjecatelja koji su svjesni da u sportu vizualne komparacije; iluzija i manipulacija pokretima na bini s ciljem postizanja estetski ugodnijeg položaja tijela daju trideset puta veću prednost od ovakvih trideset kila "prednosti" nad konkurencijom. Kada bi cilj bodybuildinga bila maksimalna, beskompromisna masa, "The Mountain" Bjornsson lijepo bi se proveo. Međutim, poanta bodybuildinga nikada nije bila postati "planinom" mišića - već skulpturom. Krupan komad kamena, detaljno obrađen.
 
Šteta za Ramyja. Nije se postavio kao predvodnik čopora u lovu na "tron" Olympije. Dapače, nije uzurpirao prošlogodišnji poredak svrstavajući se iza dva visoko plasirana natjecatelja s Olympije 2019te. Najveća prijetnja Curryju ovako na papiru ostaje William Bonac, a ne mogu se oteti dojmu kako bi Hadi Choopan na ovom Arnoldu lako poslao Ramyja po drvenu medalju na četvrto mjesto.
 
 
Bonac i Dexter još uvijek spremno drže katedru iz mudrosti bodybuildinga. Rado natuknu dečkima poput Ramyja koliko je ovaj sport "ubojica divova" upoznao. Svjesni su da takvima ne treba naročito oponirati njihovom igrom jer se oni sami prečesto spotaknu u svojim planovima. 
 
Dapače, Ramy, koji se sam sa sobom natječe u "pogodi koliko sam ovog puta težak", zaboravi u kojim će ga poljima natjecanja izazvati konkurencija. 
 
Ipak, mali popravci forme iz prvog u drugi dio suđenja ohrabruju za budućnost. Nezgodno je samo kada na početnom izlasku "prospe" dovoljno bodova da si finale pretvori u Sizifov posao. Ramy ne smije u finalu pokazati sudačkom žiriju koliko može popraviti situaciju. 
 
Treba doći na binu od prvog trenutka i reći "ovakva je situacija". Dati do znanja kako je on čovjek kojeg treba proći u želji da se uhvati najbolja medalja. Ovako kako je sada, Ramy se ne kladi samo na svoju površnu masu, već i na činjenicu da mu za blistav plasman treba i nešto gafova konkurencije.
 
Dodajući takve volatilne varijable u jednadžbu, igra se s više toga no što jedan čovjek može kontrolirati. Rezultat? Poraz. 
 
Kada ste čovjek kojem je na drugom najvećem bilderskom natjecanju u godini bronca poraz, znate koliko ste dobri. 
 
Siguran sam da upravo zato još i više boli.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO