Košarica Narudžba

Yatesova škola

27.01.2019
Luka Kuhar
Nevjerojatni prvak bodybuildinga poznatiji je pod nadimkom - The Shadow. Neobično odsutan, samozatajan i čudan, Dorian Yates naučio je naraštaje bodybuildera nekim izrazito važnim lekcijama...

 Danas govorimo o jednoj pomalo zaboravljenoj. S vremena na vrijeme ponovno se popularizira, ali više zbog prodaje i marketinga nego svoje prave svrhovitosti. O čemu pričamo? Dorian je, tijekom svoje uspješne karijere, vodio računa o svemu. Kada kažem vodio računa, ciljam na njegovo iskreno i redovito zapisivanje treninga, razmišljanja i prosudbi u bilježnicu. 

Zašto je to tako bitno?

Jer danas mnogo toga radimo isključivo "prema osjećaju". Trening je tu nekada u plusu, ali često se uopće zaboravimo pitati može li nas naš osjećaj prevariti? Otkad je ideja "zbunjivanja mišića" postala popularna uzela je neočekivano mnogo maha. Nekako je mnogima od nas dala dovoljno slobode da uopće ne vodimo računa o svom procesu treninga. Ne samo da ne zapisujemo, prestali smo smišljati i planirati. 

Dignite ruku ako dođete u teretanu jedva znajući koju skupinu danas trenirate.
Neka ruka ostane u zraku ako zatim provedete malo vremena smišljajući što bi vam bilo "zgodno" odraditi.
Ako je to izolirana pojava koja se zbiva tek svakih par mjeseci, slobodno spustite ruku.
Međutim, veliki broj ljudi svakodnevno bije isti boj.

Češemo se onda po glavi kada dođe trenutak gdje napredak jednostavno ne postoji. Stagniramo, stojimo na istome mjestu, pa čini nam se čitavu vječnost. Problem postaje ozbiljniji kada ne možemo napraviti isto što i Yates u takvim trenucima - vratiti se na svoje bilješke i uočiti moguće krivo skretanje. Možda smo dodali nešto što opstruira napredak? Izbacili ključan pokret koji nam je zapravio bio osnova razvoja?

Dorian je svoj rad bilježio baš zato što je znao da će s vremena na vrijeme biti vrlo važno baciti oko na odrađeni posao. Ne samo usporedbe radi. Tamo je pisao broj serija i ponavljanja, ali i opaske za sebe samog. Prekorio se u slučaju loše napravljenog treninga bez imalo zadrške.

Zamisli vraga, čovjek razmišljao o odrađenom treningu? Ono što je radio, imalo je glavu i rep, a zatim još i dodatne komentare. S druge strane, prečesto nam se događa da nismo sasvim sigurni što smo radili na treningu već pola sata nakon što smo ga završili.  Kako onda postaviti dijagnozu nečemu što slabo pratimo i poznajemo?

Možda je baš to dijagnoza.

Trening prečesto tretiramo kao proces koji moramo odraditi jer, eto, to je tako. Zadali smo si tu obvezu pa ćemo je reda radi ispoštovati. Sramotno je reći, ali serije gdjekad više prođemo no što ih stvarno osjetimo. Ako smo se uopće i potrudili razložiti i/ili posložiti smislen trening, nismo se u njega upustili ni na kojoj drugoj- osim mehaničkoj razini. 

Da ne govorim o slučajevima gdje jednostavno copy-paste sadržaja s interneta sprovedemo u teretani bez propitivanja smisla ili učinka napravljenog. Trening je važno trenirati-ne samo "konzumirati". Važno je proći kroz taj proces, kako glavama bicepsa, tako i onom na ramenima.

Yates je svoj potencijal za bodybuilding stavio na teške muke i pod rigorozno praćenje. Analizirao je, popisivao, odbacivao, dodavao po potrebi i iskustvu. Nije si dopustio da mu se rezultat jednostavno (ne)dogodi. Stvarao mu je uvjete za optimalan i pravovremeni dolazak kroz svoj sistem praćenja i zapisivanja.

Možda ne možemo odmah baratati težinama kao Dorian ili se dovesti u njegov mentalni konstrukt "blood&guts" filozofije, ali siguran sam da svi imamo mogućnost boljeg i prisutnijeg odrađivanja trenažnog procesa. Puno je to više od sanjarenja kroz gym ili pukog pumpanja!

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO