Košarica Narudžba

California Pro - Rezultati

31.05.2021
Luka Kuhar
Na bilderskom kalendaru ponovo se pojavio California Pro, a tamo su binu krasili natjecatelji željni Olympia kvalifikacije i svega što dolazi s jednim profesionalnim peharom.

1. Patrick Moore

Impresivna figura Patricka Moorea već se neko vrijeme predstavlja idućom postajom bilderskih nadanja brojne publike profesionalnog bodybuildinga. Nije teško vidjeti zašto. Proporcije su tu - siluetu izrazito naglašavaju obla i puna ramena, a nastavljaju adekvatno popunjene ruke čiju dužinu (a ovo je stvarno bitan detalj u openu) neće ispratiti bujanje struka niti ispupčena trbušina. Patrick već ovdje ima "pola utakmice dobiveno" pošto se malo tko u konkurenciji može pohvaliti osinjim strukom iz kojeg izvire moćan torzo. Genetika nije bila naročit problem po pitanju nogu pa tamo nismo gledali scenarij koji je sputavao Johnnie Jacksona, već par kvadricepsa povoljno zaobljenih prema van. Tvoreći vrlo važan X frame, Patrick se svojevremeno na Olympiji proslavio ulaskom među najbolju desetoricu kao pravo osvježenje među toliko spominjanim problemima što ih sa sobom nosi razvoj bodybuildinga. Nisam bez razloga odabrao prvu (naslovnu sliku) članka takvu kakva je. Patrick i dok ne zauzme pozu izgleda stvarno dobro. To mogu samo rijetki!

California Pro također pamti po uspjehu jer ga prije dvije godine stavlja u rezime kao zlatnu medalju. Kao visok natjecatelj (za pojmove bodybuildinga sve iznad 180cm već ide prema deranju oblaka), spremno se suprotstavlja konkurenciji, no njegova estetski ugodna figura drastično ovisi o formi pošto se na čistu mišićnu masu i monstruozni wow faktor ne može osloniti. Ovoga je puta forma bila dovoljno dobra. Nije bio loš, ni osrednji, već vrlo dobar. Odlično se još uvijek čeka, no hrabri ga činjenica da u tom iščekivanju i dalje konkurira za najbolje plasmane.

2. Mohamed Shaaban

Zapažen 2019te u Portugalu kao sila koja osvaja zlato, Shaaban se na ovakvim natjecanjima s razlogom jako dobro snalazi. Kada kažem - ovakvim natjecanjima - ne mislim nikome reći da nije sjajan ili odličan, već samo pripomenuti kako kalibar California Pro bine nema naviku pratiti onaj Arnold Classica. Međutim, prilično sam siguran da ovaj natjecatelj tamo ne bi bio bez aduta. U mišićnom se pogledu kod Mohameda sve čini izrazito nabujalo pa tako do izražaja dolaze i kockasti trbušni mišići koji kao takvi možda nisu svačiji gušt, no jako koriste kao detalj kojega nećete promašiti među ostatkom prozivke. Tim više ako je forma oštra jer u tom slučaju malo tko na taj način popunjava sredinu tijela. Noge su, u prednjim pozama, fantastična imitacija onih džokejskih hlača. Kvadricepsi kao da vise s noge nadvijajući se nad potkoljenicu preko uplašenog koljena.

Ovoga puta njegova mi se forma činila presudnom za plasman. NIje on bilder kojemu Patrick Moore jednostavno bježi u previše aspekata, no svakako je natjecatelj koji svoju masu najbolje naglašava detaljima. Ovdje nisu bili toliko jasno vidljivi. Kao da onaj zadnji, tanki sloj vode, ona nezgodno mutna, a sasvim nejasna presvlaka blokira pokazivanje sveg arsenala. Moćan je ovo natjecatelj koji će, ako još dodatno popuni površinu leđa, često iskakati na ovim listama.

3. Hassan Mostafa

E moj Haso! Godinama sam drvio i pokušavao doći na zelenu granu u priči o Big Ramyju, a sada gledam jednu takvu masivnu figuru koja nikako ne može uloviti glavu i rep finalnog izgleda figure. Mislim, jednostavno mi je žao gledati svako izdanje koje ne prati mogućnosti. Mišićno nemamo mnogo toga za reći niti ponavljati, a apsolutno ništa novoga za dodati. Hassan je strahovito masivan, izrazito pun i obdaren oblim mišićima koji ga ne ostavljaju siromašnim niti u jednoj pozi. Nisu sve iste, niti mu svaka stoji kao salivena, no ako pratite ovaj sport - još vam je to bolje znano ako poznajete nekog natjecatelja ili ste i sami bili na bini - znate da natjecatelji obično imaju pozu-dvije u kojima se osjećaju kao lošiji bilder no što stvarno jesu. Jer tako zaista zna biti.

I u redu, nemojte uzeti moje spominjanje Ramyja kao 1-1 usporedbu. Ne mislim da Hassan i Ramy izgledaju kao bilder koji se promatra u ogledalu, niti na jednak način deklasira konkurente masom. Govorim to više kako bi spomenuo da glede mišićnog pitanja on više nema previše briga. Ne treba mu hitno dodati dvije godine rada na leđa niti mu jako kaskaju noge. Bočne poze nisu plosnate, leđne nisu uske, prednje ne prokazju manjak oružja. Nažalost, ovim tempom svaka je poza tek uputa u neko moguće, dosad neviđeno i - kako samo mrzim tu riječ - potencijalno izdanje. Sve što ima trenutno moglo bi biti dovoljno, jer nije nemoguće da leži na dijamantu. Samo je to vrlo grub kamen trenutno. Barem u smislu osvajanja velikih natjecanja. 

4. Mohammed Elemam

Kod četvrtoplasiranog natjecatelja stvar je jasna - figura ne teče lijepo, niti se može pohvaliti sjajnim estetskim vrhuncima, pa mora biti kompaktna, oderana i prezentna. Opet govorimo o natjecatelju koji mišićnom masom neće lako zaostajati za ostatkom čopora, no nakon što je izgledao sjajno protiv Rodrigueza na Indy Pro bini - Mohammed ne nastavlja nizati sjajna izdanja pa tako nema ni priželjkivane uzlazne putanje. Kada ste tako mišićavi, a u mnogo pogleda (od proporcija ruku naspram nogu, trbuha i leđa u tranzicijama) relativno neskladni, ne može vam se opraštati izdanje koje nije propisno natjecateljski utegnuto. Pričamo ovdje o onom nesmetanom prijanjanju kože uz mišić, nepogrešivoj disciplini prilikom kontrakcija i prelaska u poze i svemu ostalom što jedan bilder može iskoristiti kao as u rukavu kada dođe konkurencija koja može prokazati mane figure.

Nema ovdje sumnje, veliki je to natjecatelj koji se mišićno može "pohrvati" s većinom profesionalaca na bini - no kako to obično biva, ostaje sam sebi veliki protivnik ako se nije pobrinuo da mu prikazani paket ne odaje dojam isklesanosti iz kamena. Možda nije najspretnije za reći, ali Mohammed kao natjecatelj teško može biti deklasiran od ovakve konkurencije - pa opet - ni njemu nije lako deklasirati sve ostale.

5. Eddie Bracamontes

Ovdje trebamo zamisliti jednu imaginarnu liniju i ravnati se po njoj. Ne zato što tako govori neko nadnaravno pravilo već je na ovom natjecanju bilo vrlo jasno gdje prelazimo iz jedne u drugu vrstu natjecatelja. Eddie Bracamontes obožavateljima bodybuildinga sigurno nije nepoznato ime niti se kolosalne ruke ove velike figure lako brišu iz memorije. Međutim, svi će oni jedano lako priznati da bi ovo bio neki njegov "plafon" glede plasmana. Dok se Mohammed Elemam ima pravo doimati razočaranim nakon drvene medalje i četvrtoga mjesta, Eddie kao broj pet može biti vrlo zadovoljan. Nije to svježa figura puna nekog mišićnog elana čiji se pucanj u bilderske visine osjetio na bini. Ovo je radnik, željezni sportaš koji se trudom probija gdje može, no iz poze u pozu jasno vam se čini da granice postoje. Velik je, stvarno, no na ovom natjecanju nije mu mnogo drugog išlo u prilog.

Ulazak u top pet nije mu stran i ja nikako ne želim stvoriti dojam kako se ovdje radi o natjecatelju koji nije dobar ili nema figuru za profesionalce. To bi bilo suludo s obzirom na to da je podjednak dio konkurencije ostao iza njega. Ovdje govorimo o mogućnosti - koju svaki natjecatelj uvijek traži - osvajanja ovakvog natjecanja i proboja kroz dečke koji se nalaze ispred. U redu, nije to znanstvena fantastika, i kada bi se baš apsolutno sve posložilo u njegovu korist - a malo bilderske nesreće popratilo konkurente, Eddie bi mogao tražiti neku medalju, ali to su već oni "...zvala bi se Duško" scenariji...

Sve u svemu, jedno dobro natjecanje s kojim nastavljamo niz bilderskih događanja itekako dobrodošlih u vremenu napetosti glede bilo kojih javnih okupljanja ili sportskih manifestacija. Patrick Moore ima Olympia kvalifikaciju, a što će od nje napraviti - ostaje nam za vidjeti.

Do Čitanja,
Luka Kuhar

Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO