Košarica Narudžba

KAKO PROMOVIRATI STRANICU?

29.09.2017
Luka Kuhar
U zadnje vrijeme stiglo mi je puno upita o tome kako se radi/promovira ili vodi bodybuilding stranica? Ne znam što bih na to odgovorio - nisam se nešto trudio oko "nasilne promocije", ali mogu ispričati par svojih iskustava s godinama...
 
Kad sam bio klinac, gledao sam bildere u časopisima, kasnije na videima i slikama preko računala. Imao sam onaj "Arnold" trenutak s roditeljima kada ih je malo mučilo što ja gledam kako krupni tamnoputi muškarac radi špagu u sjajnim ljubičastim tangama (Ronnie Coleman Mr.Olympia 2003).
 
Prije toga, mislio sam da samo Conan, He-Man i Action Man mogu imati takve mišiće jer su crtani rukom, pa mašta doda ondje gdje čovjek ne bi mogao. Međutim, puno sam heroja od krvi i mesa upoznao s godinama. 
 
Kolaž uz ovaj opis ima tri slike - pa da ispričamo i priču iza njih.
 
1. Slika lijevo (najveća) - papirići na mom ormaru
 
Čuo sam, jako davno, da je Arnold bio Mr.Olympia. Ubrzo zatim, pročitao sam nešto o Yatesu - također nositelju te titule. Onda se  u tekstovima pojavio Haney, pa na videu Ron Coleman. Bio sam zbunjen i dosta sam osnovnoškolskih dana proveo pitajući se tko je to onda Mr.Olympia kad ih očito ima više - zar nije samo jedan? Trebalo mi je neko vrijeme (danas bi to bio čas posla) , ali popisao sam sve rezultate (do kraja top 10) - svih ikada održanih Mr.O natjecanja. Kako bi ih pronalazio i potvrdio, tako bi ih upisao i spremio u jednu od kutija za Belot karte. Znao sam sam sebe ispitati "na prepad" tko je kada osvojio i znam li što zanimljivo o tom specifičnom natjecanju.  Fascinirao me svaki novi korak bodybuildinga i epohe koje se ispisuju Olympiju za Olympijom.  Što god sam mogao, zapisao sam. Nisam ni znao koliko će mi to kasnije pomoći u karijeri.

2.  Slika gore desno - FIBO, Prag i eur. prvenstvo u ZG
 
2012 išao sam u srednju školu. Bilo je gadno! Točnije, imao sam najavljen kontrolni ispit iz gospodarskog prava, a o njemu sam znao manje nego o kriketu (dan danas ne razumijem kriket, osim da imaju pauzu za ručak). Na natjecanje dolazim uz Sašu Golubovića - koji mi je mnogo pomogao u radu.  Sjedamo na svoje pozicije, a ja pokušavam slikati nešto natjecatelja, kriomice pogledavajući u "skripte" koje su virile iz torbe. Između kategorija, konzultirao sam pravne regule. Pauze u kojima se moglo izaći na cigaretu, ja sam proveo na višoj etaži tribina nadajući se - uvjeravajući se - da gradivo koje je trebalo učiti tjednima, stane u 15 minuta sada, i još pola sata doma.
Da vas ne ubijam napetim raspletom - zaključili su mi jedinicu, čistu kao suzu. Znao sam dovoljno da se potpišem i svesrdno ispričam na kreativnim, ali nimalo točnim odgovorima. (Osveta je bila moja u drugom polugodištu)! Prvenstvo me ostavilo malo tužnim jer nije bilo bodybuilding kategorije, ali zanimljivost fitnessa u izvedbi okupljenih dama i gospode izvukla je dan!
 
Prag pamtim po upoznavanju mnogih IFBB profesionalaca, od Kaija do Dextera i Warrena. Neponovljivi Mirsad Terzo poklonio mi je narukvicu "da imam nešto iz Praga". Još uvijek je čuvam, na sigurnom je! Izuzev toga, na duši mi je što smo, 99% sam siguran, ukrali mjesto Palumbu u loži za novinare iza sudaca. Upute kolege bile su jasne  - stopi se, stopi se. Mi smo se stopili, Dave popušio mjesta. Sorry Dave, jebiga. 
 
FIBO je za mene postao redoviti dio godine i nešto na što se čitav Proteka Team sprema već dan nakon završetka festivala. Biti u ekipi izlagača nije lako. Žurba je stalna, ima vas bar dvadesetak kod izložbenog prostora i nekad' se ne zna gdje je glava, a gdje rep - ili bolje rečeno, tko je otišao van zapaliti, a tko već pola sata koristi wc pauzu. Nakon par dana naviknete se da u šetnji sretnete Cutlera, pri hotelu Phila Heatha, a ulazeći u wc greškom trknete nesusretljivog Jeffa Seida. Puno se radi, puno se misli, i dosta se brine, ali uz izvrstan tim ljudi te dane pamtite po mnogim lijepim stvarima.
 
3. - Slika na dnu desno - Zaječar
 
Prije tri godine, možda malo više, išao sam u Zaječar s reprezentacijom RH. Bio je to naš prvi dolazak, ali naoružali smo se teškom artiljerijom koju je predvodio Petar Klančir. Kad već idu na binu - idu po medalje.  Rezultate većinski znamo: Klančir je rasturio apsolutnu, Kobac u super-oštroj formi uzeo svoju kategoriju. Bilo je još medalja, ali i odličnog društva.  Antonija Trupinić nekoliko je puta sugerirala da bi baš voljela pojesti sladoled. Zašto je to bitno? Jer je zbog učestalog ponavljanja, Klančir također zaželio sladoled nakon bine i to je, sasvim logično, rezultiralo time da nas Milan Savić kasno u noć vodi do benzinske na kojoj ćemo pronaći sladoled. Koliko pamtim, mislim da smo ipak ostali bez ledenog slatkiša, ali sokovi i piće utopili su suze.
 
Nešto prije bine, na kavi smo Gosto, ja i Mirnes Husanović. Ado, onako malo umorno, ali smrtno ozbiljan, podiže glavu i pita me nešto o amonijaku u kuhanim jajima - kažu da se led u razgovoru probija amonijakom :) . Mirnes je bio tih većinu vremena, ali na bini je glasno odjeknuo kao veliki potencijal.
 
U Zaječaru možete pojesti odličan biftek - i to za malo novaca. 
Ispalo je da sam - pri organizaciji smještaja, ja dobio odličnu sobu u dobrom hotelu, a Klančir i Kobac jednu malo...rustikalniju sobicu u osjetno slabijim uvjetima. Nema veze, suze sam brisao ispred plazma TV-a vrlo mekanom plahtom.
 
Šalu na stranu. Bodybuilding je toliko zabavan, toliko mnogo više od samih postotaka nutrijenata i podignutih kilaža. Na stotine ovakvih priča učinile su mi život izrazito zanimljivim i sretnijim. Svašta sam čuo s godinama. Iskrenu tugu, veliku radost, prijetnje, psovke, što god vam padne na pamet. 
 
Meni je bodybuilding na ormaru, u kutiji za Belot, inboxu, outboxu, poslu i privatnom životu. Ova stranica je tu kao ekspresija jedne moje osobne strasti i zalaganja bodybuildera bez čije ljubavi prema sportu ne bih mogao ovo raditi.
 
Ostavit ću vas uz jednu simpatičnu izmjenu iz Zaječara:
 
Službenik (pokazuje na Klančira tijekom pozinga): "Samo da pitam bre, jel' to onaj Hrvat što su pričali da dolazi?
 
Ja: Je, to je taj.
 
Službenik (maše glavom i smije se): Keve mi ako je ovo bre više normalno....


Do Čitanja,
Luka Kuhar
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO