Košarica Narudžba

Trening Poučak #2 - Ne mlatimo praznu slamu

04.01.2017
Luka Kuhar
Naš drugi poučak odnosi se na one koji treniraju neko duže vrijeme ili su pak pravi veterani teretane. Iako je tomu tako, nisu baš zadovoljni rezultatima i onim što se događa. Redovni su i radišni, no nešto nedostaje...
Znate onu; Ponavljanje je majka znanja. Svi smo je čuli bar deset puta u životu, a s obzirom koliko ponavljanja napravimo u teretani, mi bilderi doktori smo znanosti. Šalu na stranu, bilderi dobro znaju što znači ponavljati isto, trenirati rutinski, odmjereno i smisleno. Međutim tijelo je adaptivno i nije popustljivo prema svom vlasniku. Nekada upravo sve te dobre stavke može okrenuti protiv vas.
 
Kako je to moguće? Tijelo se navikava. Počinje se prilagođavati naporima koje stavljamo pred njega i ne napreduje više onako kako je nekada znalo. Drugim riječima, raslo je zbog pametnog šoka, a to je sada preraslo u rutinsku dosadu. Što ćemo, dosadimo i mi svojim mišićima s vremena na vrijeme. Ova se pojava nikome ne sviđa, ali može se relativno lako prepoznati s obzirom da se javlja kod naprednijih vježbača. 
 
Na treningu, osjećaj više nije isti. Vježbe kojima bi ste si prije priuštili suludu upumpanost mišića ili snažan osjećaj napetosti kroz pokret sada su tek sjena onoga što ste donedavno iskusili. Pokreti su vam monotoni, znate da mišić radi, ali isto tako primijetili ste mnogo manju aktivaciju i osjet u istom. S vremenom ste usavršili tehniku i sporno vam je kako se sada, kada ste snažniji, iskusniji i spretniji, trening nekako "manje prima."
 
Eto prvih znakova da "mlatimo praznu slamu". To ne znači da je gotovo s tim treningom, da smo izvukli apsolutni maksimum iz recimo biceps pregiba na spravi. Međutim isto tako postaje jasno da se mišići trenutno adaptiraju na to bolje no prije i samim time ne napreduju kao što su znali u neko ranije vrijeme.
 
U ogledalu, slika postaje vrlo ustaljena i gotovo identična bez obzira na protok vremena. Vi trenirate, vidi se da trenirate, ali osobno ste prestali uviđati bilo kakav napredak. Normalno je u takvim trenucima zapitati se jeste li nešto radikalno krivo napravili. Loše je forsirati i ljutiti se jer eto, više to ne ide onim početnim tempom. Taj je brod otplovio. Samo ste jednom u životu početnik.
 
Pa ipak nije da nema spasa. Napredak će sigurno ići sporije nego u prvih dana teretane, ali tijelo nam zapravo radi uslugu i šalje signale da nešto moramo promijeniti. Tu dolazimo do vlastitog angažmana u treningu. Jeste li slušali svoje tijelo? Primijetili koje pokrete izvodite bolje i spretnije, koje vas vježbe bolje pogode? Ako jeste, neće biti problem posložiti novi, efikasniji trening.
 
U trenucima kada napredak staje, genetiku ne treba prvu kriviti. Prije svega pokušajte modificirati vlastiti trening, pametno i planirano, imajući u vidu vlastite prednosti i mane. Navikavajte tijelo na trud i rad, ne samo na ponavljanja.
 
Do Čitanja,
Luka Kuhar
 
Da bi mogao komentirati moraš se registrirati,
ako već imaš račun prijavi se! Registracija | Prijava

PREPORUČUJEMO